Još kada se u školskoj godini 2002./2003. u Varaždinskoj županiji započelo s dodatnim obrazovnim programima putem centara izvrsnosti, najveći izazov bio je u njih rad uključiti podjednako motiviranu djecu, ali i one učenike čiji talenti su čučali neotkriveni u njima. Da se ne bi dogodio slučaj da neki od učenika prođe ispod radara, u Centru izvrsnosti Varaždinske županije odlučno su započeli s osmišljavanjem modela i metoda, koje bi učiteljima, nastavnicima i mentorima u samim centrima omogućili lakše otkrivanje dječjih talenata i njihovo usmjeravanja. Iako su i dosadašnji modeli funkcionirali prilično dobro, uglavnom su bili oslonjeni na iskustvo samih profesora uključenih u rad pojedinog centra, na prepoznavanje "onog nečeg" kod pojedinih učenica i učenika.